Gdje će otići vaše plastično smeće sad kad ga Kina ne želi? Facebook Twitter Flipboard E-pošta 13. ožujka 20194:28 PM ET

Plastično smeće iz Trader Joe's i AARP kartica vire iz brda plastičnog smeća koje se gomila u Indoneziji.

To je znak nove globalne dileme: Što bi bogate zemlje trebale učiniti sa svojim plastičnim otpadom sada kada ga Kina više ne kupuje?

Godinama je Amerika Kini prodavala milijune tona rabljenih čašica od jogurta, posuda za sokove, boca od šampona i drugog plastičnog smeća kako bi se recikliralo u nove proizvode.

I nisu bile samo u SAD-u Oko 70 posto svjetskog plastičnog otpada otišlo je u Kinu – oko 7 milijuna tona godišnje.

Brojni kineski milijunaši iskovani su kako su poslovi s recikliranjem počeli i procvjetali. Naravno, platili su za svjetsko plastično i papirnato smeće, ali zaradili su mnogo više od njegove obrade i prodaje dobivenih sirovina.

Ali prošle je godine kineska vlada bacila bombu na svjetski posao recikliranja: smanjila je gotovo sav uvoz smeća. A sada se puno te plastike šalje u druge zemlje koje nemaju kapacitet reciklirati je ili sigurno zbrinuti.

Da bismo razumjeli trenutnu situaciju, moramo se vratiti u prošlost nekoliko desetljeća.

Milijarder je rođen

Godine 1995. Zhang Yin pokrenuo je tvrtku za recikliranje papira u Kini pod nazivom Nine Dragons. Postala bi prva kineska milijarderka. Kina je željela otpadni papir i plastiku za recikliranje u više proizvoda, a Yin je zauzeo tržište.

Martin Bourque vodi jednu od najstarijih operacija recikliranja u SAD-u kao dioCentar za ekologijuu Berkeleyu, Kalifornija. "Bilo je brokera koji su išli diljem svijeta i otkupljivali svaki komad plastike koji su mogli pronaći i plaćali za to najviše dolara", kaže on.

Postojala je i ova briljantna taktika za povećanje profita: luke na zapadnoj obali SAD-a bile su pune praznih kineskih brodskih kontejnera koji su došli isporučiti robu američkim potrošačima. "Dakle, imalo je smisla poslati [otpad] kroz luku u praznom brodu koji se ionako vraćao", kaže Bourque.

Za američke prerađivače to je bio predobar dogovor da bi ga propustili. Mnoge vrste plastike - vrećice, čaše, plastične folije, tanki filmovi - strojevi za sortiranje guma u centrima za oporabu materijala u SAD-u nemaju gotovo nikakvu vrijednost za reciklirače.

Stručnjak za otpad Joe Dunlop iz postrojenja za oporabu materijala okruga Athen-Clarke u blizini Atene, Ga., objasnio je problem. Pokretne trake isporučuju tone smeća svakog sata, s magnetima koji skreću metal i papir koji idu u kante za recikliranje. Nešto plastike se također baca u kante, ako se može reciklirati - boce, na primjer. Ali ostatak, poput kutije prekrivene plastičnom folijom - tanke fleksibilne plastične ploče - nije lako reciklirati.

Iz hrpe smeća od 10 stopa izvlači komad kartona od 2-stope-kvadrata. "Kartonska kutija umotana u našu No. 1 kontaminiranu plastičnu foliju", kaže on. "To je jednostavno loše. Što je tako grozno u kartonskoj kutiji da su morali ići i učiniti joj ovo?"

Kombinacija karton/plastika izvorno je sadržavala pića, kaže on, "ali jeste li ikada morali raspakirati posude? To je bol u dupetu."

Dunlop kaže da je velik dio te plastike beskoristan kada je riječ o recikliranju u Sjedinjenim Državama. Uglavnom je završavao na odlagalištima dok nije došla Kina.

Kina je imala dovoljno kapaciteta za rukovanje plastikom i puno jeftine radne snage za razvrstavanje materijala koji se mogu reciklirati od onih koji se ne mogu reciklirati. Do 2016. SAD je izvozio gotovo700.000 tona godišnjesamo u Kinu. Sveukupno, Kina je uvezla 7 milijuna tona iz cijelog svijeta.

Prije otprilike pet godina kineska se vlada počela brinuti zbog svog tog smeća. Puno je plastike bilo kontaminirano stvarima koje su otežavale i skupo recikliranje – papir, otpad od hrane, plastična folija (koja se ne može reciklirati). A dio plastike bilo je teško reciklirati i stoga uvoz nije bio isplativ.

Štoviše, mnogo se plastike ušuljalo ilegalno, bez dozvola. Ovi-noćni-reciklatori bacali su stvari koje nisu mogli reciklirati, uzrokujući zagađenje na kopnu i u vodenim putovima.

Zapravo, Bourque je zapravo pratio dio plastičnog otpada iz svoje operacije u Berkeleyju. On je 2016. u jednu od svojih bala papirnog i plastičnog otpada iz Ekološkog centra zakopao GPS transponder. Kupili su ga trgovci otpadom. Pratio je elektroničke signale transpondera do grada u Kini. Bourque je zatim kontaktirao lokalno stanovništvo kako bi dokumentirao što se s njim dogodilo. Izvijestili su Bourquea što su vidjeli.

"Ono što smo pronašli potvrđuje neke od naših najgorih noćnih mora: bacanje u lokalni kanjon materijala koji nisu mogli reciklirati, plastika na obradivom zemljištu ugrađena u tlo obližnjih polja kukuruza", kaže on.

Kina kaže ne

Tako se kineska vlada suzbila.

U 2017. vlada je počela znatno smanjivati ​​uvoz plastičnog smeća. Zatim velika bomba: U siječnju 2018. zabranio je gotovo sav uvoz. Prošle godine, Kina je uzela manje od 1 posto ukupnog iznosa za 2016. godinu.

To znači da ogromna količina plastike traži kamo otići. Osobito, kaže Bourque, u zapadnom dijelu SAD-a, gdje su zajednice uvelike ovisile o kineskoj trgovini.

"Puno toga se gomila", kaže on. "Znate, ljudi koji imaju skladišni prostor." Mnoge zajednice — poputEugene, Ore. — privremeno prestao skupljati stvari poput posuda od jogurta i boca šampona koje su išle u Kinu.

Keefe Harrison vodi neprofitnu organizaciju pod nazivomPartnerstvo za recikliranjekoji radi na poboljšanju stope recikliranja. Ona kaže da sve više plastike u SAD-u sada završava na odlagalištima ili se spaljuje, što stvara zagađenje. I ona kaže da konfuzija obeshrabruje potrošače. "Vrlo je teško uključiti i isključiti recikliranje", kaže ona. "Ne možete reći svojim građanima 'Danas smone recikliranjeviše, ali sljedeći tjedan ćemo početi iznova.' "

Harrison kaže da ako tvrtke koje se bave recikliranjem u SAD-u žele riješiti problem, treba im pomoć. Kao prvo, potrebno im je više dobre, vrijedne plastike - boce i posude poput onih u kojima dolazi deterdžent, na primjer, koje je lakše reciklirati u sirovu plastiku koju mogu preprodati u SAD-u. "Istina je da samo polovica Amerikanaca može reciklirati kod kuće jednako lako kao da nešto baci", kaže ona. "Dakle, to je prvi korak koji moramo popraviti."

Nove destinacije

U međuvremenu, pošiljke plastičnog otpada u druge zemlje jugoistočne Azije vrtoglavo su porasle. Izvoz iz SAD-a u Tajland skočio je gotovo 7000 posto u jednoj godini. Malezija je porasla nekoliko stotina posto. Ti su brojevi pali 2018. nakon što su te zemlje smanjile uvoz.

Stiv Wilson je ekološki aktivist i redatelj dokumentarnih filmova koji radi na projektu o otpadu tzvPriča o stvarima. Također je radio sa skupinom za zaštitu okoliša pod nazivom Ecoton u Indoneziji, još jednoj zemlji koja je velika uvoznica. Wilson je posjetio grad u blizini tvornice za reciklažu u gradu Surabaya. Postrojenje uzima bale papira pomiješane s plastikom.

"Tu plastiku odvaja tvornica papira", kaže. "Biva bačen u susjednu zajednicu, a onda je jedini način da ga se riješimo da ga otvoreno spalimo. Također se koristi kao gorivo za kipuću vodu za proizvodnju tofua u malim tvornicama tofua posvuda uokolo. ... Zrak, voda i zemlja (su) sve ovo pogođeno."

I on je taj koji je dokumentirao jedinstvene američke predmete koji pokazuju odakle dolazi mnogo smeća - "Kao AARP kartice s imenima na njima. Tako da očito znate odakle to dolazi."